Ovaj Pančevac ima 24 godine i među pedeset je najboljih igrača u svetu u Doti 2, a već dugo broj jedan u Srbiji.
Dota 2 pripada sve popularnijem MOBA žanru (multiplayer online battle arenas). MOBA žanr je postao veoma popularan e-sport, jer u mnogim segmentima podseća na tradicionalne sportske arene. Partija Dote može trajati od pola sata do sat i po.
Koliko je ova video igra popularna svedoči i podatak da postoje četiri najprestižnija turnira u svetu, na kojima se fond nagrada iskazuje milionima dolara! A jedna od dvorana u kojoj se igra turnir, s 17.000 sedišta, rasprodata je do poslednjeg mesta!
Na slici: detalj s ovogodišnjeg The Interational turnira Dota 2 u Sijetlu, u dvorani u kojoj je za takmičare navijalo 17.000 gledalaca u publici (http://www.dota2.com)
Ubedljivo najprestižniji turnir u Doti 2 je turnir u Sijetlu u Americi, The International, na kojem učestvuje 16 najboljih timova sveta, a fond za nagrade ove godine premašio je 24 miliona dolara! Naš Pančevac uspeo je sa svojim timom da se kvalifikuje na ovo takmičenje i kao nagradu osvoji 60.000 dolara!
I to nije sve, sada je formiran i nacionalni DOTA 2 tim koji je pre nekoliko dana uspeo da izbori svoje mesto na svetskom šampionatu reprezentacija u okviru kojeg će naredno takmičenje biti održano u novembru u Barseloni, a finale u martu u Kini.
Na slici: Uroš "Swiftending" Galić za svojim radnim stolom u Pančevu
Ovaj mladić se zove Uroš Galić, student je treće godine Računarskog fakulteta u Beogradu, a inače je i član Mense, IQ mu je 156! Od pre godinu dana je i profesionalni igrač Dote što znači da od tada i zarađuje na turnirima i od igranja igara, a igra pod imenom "Swiftending".
Meč se sastoji od dva tima sa po pet članova koji se međusobno nadmeću u pokušaju da ispune zadati cilj. Video igra je veoma kompleksna i zahtevna i da bi se bio među najboljima od 12 miliona igrača širom sveta zahteva sate i sate vežbanja, ponekad i po 16 sati svakog dana.
Valve, kompanija koja stoji iza video igre Dota 2, organizuje turnire na kojima je nagradni fond veći od 10 miliona dolara, a od ove godine postoji i dvadesetak jakih turnira s dosta nižim nagradnim fondom ali nikako zanemarljivim.
Turniri ovakve vrste kao što su The International u Sijetlu ili WSEG u Barseloni odnosno Kini se organizuju u dvorani, kada su svi članovi tima prisutni i igraju offline video igre, pred publikom.
Nas petorica smo za pet kompjutera jedni pored drugih. Jednostavnija je komunikacija, a i uzbudljiviji su turniri. Svaki ovako veći turnir se igra oflajn, jer može i da se monetizuje, odnosno naplaćuju se ulaznice za publiku, organizuju se televizijski i internet prenosi mečeva, prisutno je puno sponzora. Ja se profesionalno igranjem video igrica bavim od nedavno i imao sam do sada prilike da putujem na turnire u Rusiju, Hrvatsku i Ameriku, kaže naš sagovornik.
Uroš Galić kaže da je iskustvo iz Sijetla zaista nešto nezaboravno. U Americi je proveo tri nedelje, mnogi su se čudili kako su uopšte uspeli da stignu do tako prestižnog turnira, posebno jer je tim bio sastavljen svega tri nedelje pre završetka kvalifikacija.
Želeo sam da se posvetim fakultetu i ispitima i zato sam izašao iz prethodnog tima. Međutim, kolega mi je ponudio da probamo da se kvalifikujemo za Sijetl, u okviru tima “Planet Dog”, ulog je bio preveliki, svakom je životni san da zaigra u Sijetlu i odlučio sam da im se priključim. U Evropi je veoma jaka konkurencija i veoma je teško kvalifikovati se na neki jači turnir. Interesantno je da i svaki od evropskih timova kad se kvalifikuje za dalje takmičenje, uglavnom dobro prođe i na finalnom turniru. Sve to bilo mi je veliki izazov zbog kojeg sam se priključio timu. Sve se brzo odvijalo, igrali smo zajedno manje od mesec dana, već 30. juna smo saznali da smo uspeli da se izborimo za učešće u Sijetlu. Taj turnir je počinjao 5. avgusta a trebalo je za kratko vreme obezbediti vizu i sve vreme smo bili pod stresom zbog toga. Taj tim činili smo ja iz Srbije i po jedan momak iz Bosne, Grčke, Izraela i Belorusije. Sve nam je bilo plaćeno, avio karte, smeštaj, hrana… Naše je bilo samo da učestvujemo na finalnom turniru i damo sve od sebe da budemo što bolji. Nismo najsjajnije prošli, bili smo poslednje plasirana ekipa na turniru, ali na toj poziciji osvojili smo kao tim 60.000 dolara, priča Galić.
Bilo je to prvi put da je iko ikad iz Srbije uspeo da stigne do ovog turnira. A uspelo je ovom mladom Pančevcu. I sama činjenica da su ovi mladići izborili svoje mesto na tom turniru govori da su u svetskom vrhu.
Na slici: detalj s turnira u Splitu, u januaru ove godine, Uroš Galić je prvi igrač s desna na levo (privatna arhiva)
Srpski tim obezbedio učešće na WESG Dota 2
Uroš Galić iz Pančeva i još četvorica momaka iz Srbije čine nacionalni Dota 2 tim. Tim “Srbija” je obezbedio prolaz na najveći svetski Dota 2 turnir na kojem igraju reprezentacije i napravljen je samo za potrebe ovog takmičenja. Ovo je relativno novo takmičenje, prvi put je organizovano prošle godine.
U kvalifikacijama za World Electronic Sports Games koje su za naš region završene 24. oktobra, ekipa “Srbija” je uspela da osigura prolazak na naredni turnir u Barseloni koji će biti održan u novembru, na kojem će pokušati da se plasiraju na finalni meč u martu 2018. godine u Kini.
Za tim Srbija igrali su: LeBronDota, Swiftending, Grizine, Emperor i Boranij@.
WESG je slabije propraćeno Dota 2 takmičenje ali koje takođe nosi ogroman nagradni fond (1.500.000$ prošle godine, 800.000$ prvo mesto), na kojem pravo da učestvuju imaju samo timovi sastavljeni isključivo od igrača iz iste države. Nagradni fond za takmičenje u Barseloni je 90.000 dolara.
Zbog toga je to veoma specifično takmičenje jer članovi tima moraju biti iz iste zemlje. Timovi iste nacionalnosti nisu inače jaki u samoj igri Dote jer u mnogim zemljama nema dovoljno dobrih igrača da se napravi tim od pet ljudi koji može da parira timovima sastavljenim od članova iz različitih zemalja. Ovaj turnir na neki način favorizuje zemlje gde ima dosta igrača kao što su Kina, Rusija, Ukrajina. Ipak, mi u Srbiji uspeli smo da napravimo tim koji je kroz takmičenje u našoj regiji uspeo da se uz Grke plasira u dalji krug takmičenja. U našoj kvalifikacionoj grupi bili su Srbija, Makedonija, Albanija, Hrvatska, Grčka, a u Barseloni se održava takmičenje 20 evropskih reprezentacija, od kojih će se 12 kvalifikovati za odlazak na finalni turnir u Kini, objašnjava Uroš Galić.
On kaže da neki dobri profesionalni igrači nisu mogli da se uključe u ovo takmičenje, jer su potrebni svojim profesionalnim timovima s kojima nastupaju na drugim turnirima koji se odigravaju u isto vreme. Generalno, sva ostala takmičenja okupljaju profesionalne timove sastavljene od igrača iz različitih zemalja.
Nakon turnira u Sijetlu svake godine prave se novi timovi. Uroš Galić sada profesionalno igra Dotu u timu koji osim njega čine još dvojica Danaca, jedan Rumun i jedan Libanac.
Interesantno je da na ovim profesionalnim turnirima još uvek nema puno žena među takmičarima. U drugim video igrama da, ali ne i u Doti 2.
U Srbiji nema toliko mnogo dobrih igrača Dote, znamo da će ovo takmičenje biti u oktobru i nekoliko meseci ranije se dogovaramo ko bi mogao da igra u našoj reprezentaciji. Ja sam profesionalno počeo prošle godine da igram u timu “Elements pro gaming” koji su činili jedan igrač iz Hrvatske i četiri iz Srbije i zahvaljujući njima upoznao sam i ostale ljude s naše Dota scene. Igranje Dote na kvalifikacionim turnirima zna da bude dosta surovo. Prijavi se oko hiljadu timova, igra se dva dana, po desetak mečeva dnevno se odigra, a samo jedan ili dva idu u dalji krug takmičenja, objasnio nam je Uroš Galić.
Uroševa mama, Biljana Galić, iako ponosna na svog sina i njegove uspehe, kaže da je jako teško podnela njegovu opsednutost igrama.
Tek kad je zaista počeo da zarađuje od igranja video igrica, i kada sam pogledala film “Free to play”, film o trojici igrača Dote 2, shvatila sam da je najvažnije da on radi ono što voli. Od prvog većeg honorara zarađenog na turniru kupio je sebi jak kompjuter i kvalitetnu opremu, kaže Biljana Galić.
Tim “Srbija” imaće dosta težak zadatak u novembru u Barseloni kako bi se kvalifikovali za finale Svetskog šampionata. Kako naš sagovornik kaže, najveća konkurencija sigurno će im biti Grci, Ukrajinci i Rusi, ali je njihov glavni cilj da budu u prvih 12 timova kako bi dobili šansu da učestvuju na finalnom turniru u Kini.
Iako je u Srbiji većini roditelja igranje igrica samo uzaludno gubljenje vremena, ukoliko se tome zaista posvetite danas igranje video igrica može biti veoma unosan biznis.
Offline turniri su veoma posećeni, u kladionicama možete da se kladite na svoje igrače, okuplja se veliki broj sponzora koji brinu za to da timovima ništa ne nedostaje, a na kraju, i fond nagrada je na njima veliki.
Ja da nisam ovako dobar u igricama i da mi to ne donosi novac, verovatno ne bih toliko vremena ni trošio na njih. Imate ljude koji po deset, 12 sati igraju igrice, ali nisu dovoljno posvećeni i od toga nemaju ništa. Onda je to zaista gubljenje vremena. Ali kad počneš da igraš po turnirima, to postaje obaveza i onda nije ni toliko zabavno baš uvek, jer moraš da igraš i kad ti se ne igra, ako želiš da zadržiš nivo na kojem si i da nastaviš da zarađuješ, objasnio je Galić.
Ukoliko do sada niste imali prilike, pogledajte i film o prvim pobednicima turnira u Doti u Sijetlu, Free to play.