Dolaskom nove, vladajuće garniture 2012. godine, na čelu sa Srpskom Naprednom strankom Mesne zajednice su, na primer, u pančevačkoj opštini - potpuno izgubile svaki smisao postojanja. Ovlašćenja Mesnih zajednica svedena su na kurirsku službu. Šta to znači? To znači da članovi Mesnih zajednica ne mogu odlučivati koliko će sredstava dobiti, niti na koji način će biti utrošena, već se samo mogu izjasniti, podizanjem ruke, glasanjem, o već donetoj odluci u gradu.
Pored toga, postoji još slabašna nada da mogu «lobiranjem» kod gradskih "vladara" da iscede još malo sredstva koja bi se dala nekom određenom udruženju koje deluje na teritoriji Mesne zajednice. Ali to već mogu i čine i sama udruženja učešćem na konkursima. To i čine rukovodioci pojedinih udruženja «obijajući pragove» pančevačke opštine, piše u saopštenju Dveri.
Čini se da Mesna zajednica ne mora da postoji. Svi se dobro sećamo vremena kada su Mesne zajednice dobijale određeni budžet, i tada su izabrani predstavnici - odlučivali šta je najvažnije uraditi u selu. Nekada je Omoljica dobijala 22 miliona, a sada samo 12.
Treba podsetiti da su članovi Mesne zajednice legalno izabrani na izborima, da su im građani pružili poverenje, da su to uvek komšije koje dobro poznaju i veruju u njihovo domaćinsko upravljanje sredstvima za opšte dobro. Logično je da stanovnik Omoljice odlično poznaje probleme i potrebe svog okruženja, samim tim i gde je bolje, potrebnije, korisnije uložiti sredstva, nego što to može da zna odbornik koji sedi u sali skupštine.
Danas tu mogućnost ljudi na selu ne mogu da imaju. Zašto nam onda treba 15 članova skupštine MZ, kada bi to mogao i sam kordinator Mesne zajednice, koji je već radnik Gradske uprave, da potpiše njihovu odluku?
Decentralizacijom Srbije, koja nikada i nije dovršena, Mesne zajednice izgubile su gotovo sve svoje nadležnosti i imovinu, što se naročito odrazilo na seoske sredine, kojima su upravo Mesna zajednica bila i ostale prva i neretko, jedina veza sa gradom. Preko svojih Mesnih zajednica stanovništvo ruralnih područja koja čine značajan deo stanovništva pančevačke opštine, imalo je stalnu komunikaciju sa samoupravama čije su deo, Mesna zajednica je omogućavala samoupravama da pravilno sagledaju probleme i potrebe sela. Danas je uloga Mesne zajednice formalna.
Smatramo da je ovakav sistem neodrživ, glas sela se, ili uopšte ne čuje ili se čuje vrlo slabo. To naručito važi za ona sela koja vode ljudi koji nisu u strukturama vladajuće garniture. Nekada su Mesne zajednice imale obavezu da vode računa o mladima i deci, kulturi, obrazovanju, ulagalo se u održavanje školske zgrade, vrtića i slično. Danas, smo prinuđeni da molimo ili da pregovaramo sa gradom, da nam se pruži neki dinar da obavimo najosnovnije komunalne poslove. Domovi kulture, ambulante, sve čeka na odobrenje i sredstva iz budžeta grada, a nekada je i to MZ mogla. Potrebno je postaviti pitanje uloge i značaja mesnih zajednica, piše u saopštenju.
Dveri smatraju da spuštanjem nivoa odlučivanja i odgovornosti na nivo bliži građanima, na najkvalitetniji način može da doprinese boljitku svake Mesne zajednice, a samim tim se podiže kvalitet života u seoskim sredinama. Ne treba zaboraviti da budžet grada pune i građani iz seoskih sredina i zato imaju pravo da upravljaju sopstvenim sredstvima, zaključuje se u saopštenju.