Na radionici je učestvovalo tridesetoro dece i mladih iz Češke, Srbije i zemalja iz okruženja a sa njima su radili najbolji profesori tambure iz zemlje i regiona. Polaznici ove radionice usavršavaju se u sviranju tambure, a završni koncert imaće u Mramorku.
Budimir Stojanović, profesor tambure u penziji i predsednik Tamburaškog centra iz Pančeva kaže da su boravak na Čardaku i šestočasovna proba doprineli da učesnici razmenjuju znanja i da napornim radom pred koncert zvuče kao jedan.
Cilj ove radionice je da okupi i obrazuje mlade tamburaše, da promoviše i razvija tamburu kao instrument na kome može sve da se svira. Radionica je imala solistički, kamerni i orkestarski segment, za svaki od njih bio je zadužen poseban profesor, a rezultate rada učesnici će predstaviti na završnom koncertu. Želimo da na našim radionicama okupimo što više dece, da dođu sa raznih strana i da tambura kao instrument napreduje i živi, rekao je Budimir Stojanović.
Profesor Stojanović je pre šest godina otišao u penziju, ali je zaključio da nije završio tamburašku priču u Pančevu pošto je sa ovog podneblja, ispod ovog neba rođen.
Želeo sam da nastavim da učim mlade ljude i da im pomognem, kada je u pitanju tambura, da budu što uspešniji i da taj instrument zavole, da istraju i da tamburu predstave ne samo ovom regionu, nego i šire. Ulaskom u škole a nadam se i u srednje škole i na akademiju tambura je sve prihvaćeniji i ozbiljniji instrument. To nije instrument samo bećaraca već se na tamburi može odsvirati sve, čak su i veće mogućnosti nego kod violine. Tambura je prelep instrument i sve je više zainteresovanih, kaže Budimir Stojanović.
Učesnici letnjeg kampa došli su iz različitih sredina, iz različitih zemalja, neki ponovo, neki prvi put, pokušavajući da usavrše svoju tehniku i usklade senzibilitete, vežbajući internacionalni repertoar.
Profesor Marko Sesar iz Osijeka, iz Hrvatske, kaže da se tokom radionice sa decom radilo tako da se svaki pojedinac razvije što više može za ovih nedelju dana.
Radimo stvari koje su bitne za tehniku sviranja, motoriku prstiju, ispravljamo desnu ruku. Pomažemo svakom pojedincu da se u tome razvija najviše što može, objasnio je Sesar.
Mihailo Marjanović iz Pančeva je učio nekoliko godina violinu u Muzičkoj školi, pre nego što je počeo da svira i tamburu.
Kad sam počeo da je sviram, tambura mi se više svidela od violine. Najviše zbog pristupačnijih melodija, kaže Marjanović.
Hana Burdova iz Češke drugi put je na ovom kampu, a razlog je što u njenom zemlji nemaju škole za tamburu i jer imaju samo dva tamburaška orkestra, u Studenki i Pragu.
Moj deda je svirao tamburu, naš orkestar postoji već 105 godina i ja želim da se ta tradicija očuva. Ovde sam da naučim da sviram tamburu, zato što je u Češkoj sviranje tambure postalo istorija. Ostala su samo dva orkestra, jedan u Pragu i jedan u Studenki odakle sam ja. Mi sviramo na starinski način, a želimo da naučimo i nove tehnike sviranja, ispričala je Hana Burdova.
I Nemanja Čabarkapa iz Crne Gore, iz Pljevalja po drugi put je na ovom kampu a kaže da mu svako iskustvo mnogo znači.
U mom gradu je sviranje tambure stara tradicija, koju sam i ja prihvatio pre nekoliko godina. Najviše volim da sviram narodne pesme, to je tradicija iz našeg grada, Pljevlja su poznata po tamburi i svi volimo da sviramo. Volim i klasične kompozicije, ali više volim narodne, rekao je Čabarkapa.
Vlastimir Krstanušić iz Kikinde potiče iz porodice u kojoj se tradicionalno svira ovaj instrument.
Tambura mi se sviđa, jer je u tradiciji naše porodice da neko svira taj instrument. Sviramo moj otac, moj brat i ja, kaže Krstanušić.
Stefani Jovanović iz Beograda kaže da voli zvuk tambure.
Došla sam na ovaj kamp kako bih naučila nešto novo. Prelepo mi je ovde. Tamburu volim zato što ima zaista specifičan zvuk, kaže Stefani Jovanović.
Organizator druge Internacionalne tamburaške radionice je Tamburaški centar iz Pančeva.