Ovu zbirku priča izdala je „Partizanska knjiga”.
Osim autora, o knjizi su govorili Mladen Vesković, književni kritičar, esejista i urednik i književnica Gordana Vlajić, moderatorka događaja.
Vesković kaže da je profesionalni, novinarski angažman autora ostavio traga u ovoj knjizi i da mu to omogućava da stvari oko sebe posmatra, u određenom smislu, na relaksiran način. Dodaje da veliki broj naših autora koji doživljavaju književnost kao eskapistički prostor, zaboravljaju da time stvaraju veštačku barijeru u odnosu na ono što je materijal kojim književnost ili bilo koja druga umetnost nastaje.
Vrlo često život biva mnogo fantastičniji od onoga što se izmišlja i to se izmišljanje vrlo lako u tekstu vidi, jer ukoliko autor nije u saglasnosti sa temom o kojoj piše, on se, govorim filmski, u svakom kadru vidi. To je zaista izuzetno dobra preoblikovana realistička proza koja u potpunosti prati duh vremena, okolnosti generacije kojoj Dimitrije Bukvić pripada, vremena u kome je ona stasavala i u kome živi. Bez ikakvog ideološkog prenemaganja ili upiranja prstom, on vešto i jezički precizno, duhovito, ironično identifikuje ono što su glavna obeležja vremena u kome živimo, pogotovo iz perspektive mladih ljudi koji vrlo dobro uočavaju stvari, fenomene ili prostore koji nama, nažalost sve starijima, izmiču, ili ih ne doživljavamo kao mesta koja bi bila vredna priče, objašnjava Mladen Vesković.
Bukvić kaže da se pisanje za novine razlikuje od književnog pisanja.
Pre nego što sam postao novinar, počeo sam da zapisujem neke kratke forme. A što se tiče odnosa novinarstva i književnog pisanja, volim da kažem da je položaj pisca u novinskoj redakciji kao položaj poslastičara u ćevabdžinici. To je nešto što je tako blizu, a tako daleko, naizgled slično, a veoma različito. Međutim, istovremeno nisam siguran da bih i u proznom stvaranju stekao tu istrajnost da priču isteram do kraja da nisam u redakciji naviknut na bezmalo svakodnevno pisanje. A opet, činjenica je da je novinarstvo dobro za pisca, jer suzbija tu vrstu autorske sujete. Kada za nekoliko godina novinarskog rada imaš sijaset uredničkih intervencija u redakciji, mnogo lakše ćeš prihvatiti i saradnju sa književnim urednikom koji uređuje tvoj rukopis. Naravno, nužan uslov je da i u novinama i u izdavačkoj kući naletiš na dobre urednike. Ja sam tu sreću imao u oba slučaja, zaključuje autor.
Dimitrije Bukvić, sociolog i novinar „Politike”, je na doktorskim studijama. Prozne radove je objavljivao u zbornicima i antologijama savremene književnosti u regionu. Pobednik je festivala za mlade pisce „Srpsko pero” i konkursa za kratku priču biblioteka u Boru i Apatinu. Ovo mu je prva samostalna zbirka priča, a inače je i koautor knjige „Kafanološki astal: karirani stolnjak”, koju je napisao sa Dragoljubom Đorđevićem.