Toliko je dobar šahista da više nema koga da pobeđuje, nego mora da pobeđuje samog sebe! Tako je početkom aprila ove godine oborio sopstveni rekord i peti put uzastopno postao prvak Srbije u rešavanju šahovskih problema.
U intervjuu za dečji ekološki časopis Ekopedija, broj 9, objavljenom u maju ove godine, Ilija Serafimović priča o šahu i svom odnosu prema životnoj sredini.
Ilija, kada si počeo da igraš šah? Kako je došlo do toga?
Šah sam počeo da igram sa sedam godina, na raspustu pred polazak u prvi razred. U našoj kući šahovska garnitura je stajala na jednoj polici. Uzeo sam je, doneo kod tate i rekao mu da mi pokaže kako se igra. Odmah potom počeo sam da igram i sa obojicom deda. U početku su svi bili bolji od mene i nikad me nisu puštali da pobedim. Već posle nekoliko meseci počeo sam da igram ravnopravno, a kasnije ja nisam njih puštao da pobede.
Kada si se prvi put susreo s šahovskim problemima? Šta je u stvari šahovski problem?
Šahovske probleme sam počeo da rešavam sa devet godina u raznim časopisima. Šahovski problem predstavlja poziciju na šahovskoj tabli u kojoj beli matira crnog posle određenog broja poteza. Svaki problem mora imati određenu ideju i rešenje koje je u skladu sa uobičajenim pravilima šaha.
Ilija, bravo!
Zaduvaćete se već i kad samo pročitate sve Ilijine uspehe. A zamislite koliko je napora, odricanja i posvećenosti bilo potrebno Iliji da bi osvojio sva priznanja i postao svetski poznat mladi šahista.
- Do prvog zlata na prvenstvu Srbije Ilija Serafimović došao je 2014. godine u kategoriji do 10 godina, dok je naredna četiri osvajao u grupi do 14 godina.
- Dvostruki je juniorski prvak sveta u šahovskoj kompoziciji.
- Svetski je šampion u simultanom rešavačkom takmičenju šahovskih problema za kadete i najmlađi problemski sudija u istoriji.
- Odličan je učenik i redovan učesnik opštinskih, okružnih, pa i republičkih takmičenja iz fizike, matematike, hemije i geografije.
- Sedam godina igra košarku u Košarkaškom klubu “Kris Kros” u Pančevu.
Šta drugo može da se kaže, nego: - Bravo, Ilija!
Po peti put zaredom postao si državni prvak u rešavanju šahovskih problema. Koliko je teško zadržati prvo mesto i da li su šahovski problemi za tebe zaista laki? Čuli smo da si ove godine jedino ti uspeo da rešiš sve probleme na državnom takmičenju.
Mislim da je teže zadržati neko mesto nego ga osvojiti. Na rešavačkim takmičenjima poseban izazov mi je borba da nadmašim samog sebe i rešim sve zadatke za što kraće vreme. Ponekad, ni to nije dovoljno za pobedu. Pre dve godine bio sam pobednik na Svetskom simultanom rešavačkom takmičenju za kadete do 13 godina iako jedan zadatak nisam rešio. Naredne godine sam rešio sve ali me je nadmašio učesnik iz Grčke koji je bio za jedan minut brži.
Veoma si uspešan i u šahovskoj kompoziciji i za tebe znaju i van granica naše zemlje. Dvostruki si juniorski prvak sveta u šahovskoj kompoziciji. Objasni nam molim te šta je to šahovska kompozicija?
Šahovska kompozicija je deo problemskog šaha koja obuhvata pravljenje odnosno komponovanje šahovskih problema. Autori mogu stvarati probleme na zadate uslove ili slobodne teme. Da bi problem imao vrednost, kompozitor mora prikazati originalnu ideju, pozicija bi trebala da bude što ekonomičnija odnosno da su upotrebljene samo figure koje su neophodne i da je do rešenja moguće doći na jedinstven način.
Kada si počeo da se baviš šahovskim komponovanjem i zbog čega, šta te je privuklo komponovanju?
Šahovskom kompozicijom sam počeo da se bavim sa devet godina kada me je velemajstor problemskog šaha Marjan Kovačević pozvao na svoju sekciju pri šahovskoj akademiji ŠK „Beograd“. Tamo sam otkrio svu lepotu problemskog šaha što me je opredelilo da mu se u potpunosti posvetim. Komponovanje mi se više sviđa od rešavanja. Posebna draž komponovanja je u stvaranju nečeg što niko pre vas nije napravio. Bio sam veoma ponosan kada su moji problemi objavljivani u našim i stranim časopisima.
Koji uspeh ti je najdraži u šahovskoj kompoziciji i zbog čega?
Obe titule prvaka sveta u šahovskoj kompoziciji su mi drage ali za svoj najveći uspeh u šahovskoj kompoziciji smatram to što sam uspeo da napravim mat u dva poteza u čijem sam rešenju prikazao šest različitih promocija skakača što predstavlja rekord koji niko dosad nije ostvario. Ovaj problem objavio je čuveni britanski časopis „The Problemist“.
Kao pobednik tematskog turnira u komponovanju dvopoteza, ruskog sajta Super-problem, postao si i najmlađi problemski sudija u istoriji problemskog šaha. Prvu presudu doneo si ove godine. Kakvo je bilo to iskustvo, da sam osmisliš temu i doneseš odluku o pobedniku?
To je bilo veoma teško ali nezaboravno iskustvo. Oko dva meseca mi je trebalo da smislim temu, a skoro tri da donesem presudu, jer je pristiglo 58 kompozicija od 32 autora iz 15 zemalja. Sudijski posao je u svakom sportu nezahvalan jer uvek ima onih koji će da optuže sudiju da ih je oštetio. Veliku pomoć imao sam kroz savete svog mentora. Problemski sudija mora obrazložiti svaku stavku, a učesnici imaju pravo žalbe u roku od dve nedelje nakon objavljivanja presude. Veoma sam zadovoljan što nje bilo primedbi na moj rad i što nijedna žalba nije stigla.
Da li više voliš da rešavaš šahovske probleme ili da budeš sudija u problemskom šahu?
Više volim da rešavam, jer uloga sudije nosi veliku odgovornost. Naravno, nadam se da ću u budućnosti imati još dosta prilika da sudim.
Imaš li možda neke uzore na koje se ugledaš u šahovskom komponovanju ili rešavanju šahovskih problema?
To je pre svih moj mentor velemajstor rešavanja i kompozicije Marjan Kovačević. Od ostalih uzora izdvojio bih britanskog velemajstora praktičnog i problemskog šaha Džona Nana kao i trenutno najboljeg svetskog rešavača Pjotra Murđu iz Poljske. Bila mi je posebna čast da ih upoznam na Svetskom prvenstvu u Beogradu pre dve godine.
Na slici: Ilija Serafimović kad je imao sedam godina - šah mu je već tada bio veoma zanimljiv (privatna arhiva)
Sa čime si najviše voleo da se igraš kao mali? Sudeći po tvojim dosadašnjim postignućima kao da si oduvek znao da ćeš se baviti šahom.
Kao mali najviše sam voleo da se igram loptom i da igram društvene igre sa roditeljima. Šah je došao kao plod moje znatiželje da naučim nešto novo.
Stižeš da se baviš i košarkom. Kada si počeo da se baviš košarkom? Zbog čega?
Košarku sam počeo da treniram kada sam pošao u drugi razred. Želeo sam da treniram neki kolektivni sport a košarka mi se najviše svidela. Tu sam stekao mnogo dobrih drugova. Već sedam godina vredno treniramo i nadamo se da ćemo ove godine uspeti da pobedimo na finalnom turniru Prvenstva Vojvodine za uzrast do 14 godina.
Značajne rezultate postižeš i na školskim takmičenjima iz fizike, matematike, hemije... Iz kojih si sve predmeta učestvovao na takmičenjima ove godine i do kojih nivoa si stigao?
Ove godine takmičio sam se iz matematike, fizike, hemije i geografije. Iz svih predmeta prošao sam opštinska takmičenja. Iz fizike sam osvojio drugu nagradu na okružnom takmičenju a iz matematike sam uzeo treću nagradu na republičkom finalu Arhimedesove internet olimpijade i drugu nagradu na „Misliši“. Još me čekaju okružna takmičenja iz hemije i geografije. Nadam se da ću bar iz jednog uspeti da dođem do republičkog nivoa.
Otkrij nam molim te tajnu kako uspevaš da budeš jednako uspešan i u šahu i u školskim takmičenjima i u sportu?
Mislim da je najvažnije dobro organizovati vreme. Uspevam da uskladim sve obaveze i ništa mi ne pada teško. Veoma su bitni ljudi koji vas prate i usmeravaju kroz život. Na školska takmičenja sam krenuo kod učiteljice Nevenke Petrović a nastavio kod odeljenskog starešine Radice Milovanović. U tajne košarke uveo me je trener Igor Vuković. Posebno mi je bitno razumevanje koje imam u svojoj školi oko izostanaka koji su neminovni kada imate ovoliko interesovanja, kao i dodatni rad nastavnika koji su doprineli da postignem ove rezultate.
Iako si tek sedmi razred osnovne škole, da li znaš koju srednju školu želiš da upišeš ili možda čime želiš da se baviš kad porasteš?
Nisam još odlučio šta ću da upišem. Trenutno mi je najzanimiljivija Matematička gimnazija u Beogradu, ali na sreću ima još vremena da odlučim. Još uvek nemam predstavu čime bih voleo da se bavim kada porastem ali u svakom slučaju, voleo bih da nastavim da se bavim problemskim šahom.
Kako ti izgleda radni dan?
Najteže mi pada ustajanje kada sam u prepodnevnoj smeni u školi. Kada se vratim kući obično odspavam bar sat vremena. Kasnije završim domaći i ako nemam sekciju problemskog šaha ili trening košarke idem do igrališta u školskom dvorištu. Uveče volim da odigram neku igricu ili pogledam utakmicu, svejedno da li se radi o košarci ili fudbalu. Mala magnetna šahovska tabla mi je uvek raširena na stolu, jer se dešava da iznenada dobijem ideju za komponovanje. Ponekad mi pozicija stoji danima dok pokušavam da je popravim.
Kako brineš o životnoj sredini?
Koliko god mogu, trudim se da doprinesem očuvanju životne sredine. Kada sam napolju, nikad otpatke ne bacam van kante. Omot od žvake ili papirnu maramicu držim u džepu sve dok ne naiđem na prvu kantu. Jako mi smeta kada vidim plastične kese i flaše razbacane po travnjacima.
Šta bi, da možeš, prvo promenio u Pančevu, a što se tiče zaštite životne sredine?
Pre svega, ako je to moguće, ugradio bih dodatne flitere u fabrikama koje loše utiču na kvalitet vazduha u gradu. Mislim da je potreban i mnogo veći broj kanti za smeće. Isto tako, u svim delovima grada postavio bih kontejnere za odvajanje smeća za reciklažu.