Među poslanicima Velike narodne skupštine Banata, Bačke i Baranje, koja je izglasala prisajedinjenje Kraljevini Srbiji bilo je sedam žena: Milica Tomić iz Novog Sada, Marija K. Jovanović iz Pančeva, Katica Rajčić, Olga Stanković, Anastazija Manojlović, Mara Malagurski i Manda Sudarević, sve iz Subotice.
Dobrotvorne Zadruge Srpkinja bile su prosvetna i humanitarna udruženja srpskih žena u Austro-Ugarskoj. Na prostoru današnje Vojvodine, još i pre stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine postojale su ženske humanitarne, verske i druge organizacije koje su imale striktnu podelu po verskoj nacionalnoj osnovi. Dobrotvorna zadruga Srpkinja u Subotici osnovana je 1878. godine. Jedna od počasnih članica Zadruge bila je Olga Stanković, dok je jedna od utemeljivačica sa uplatom od 1.000 tadašnjih dinara, bila Anastazija Manojlović.
Na slici: Anastazija Manojlović jedna od sedam žena delegata 25.11.1918. godine
Dobrotvorna zadruga Srpkinja u Subotici bila je humanitarna organizacija, tačnije jedna od prvih ženskih udruženja sa ciljem da da stipendiraju i pomažu devojčice koji su lošijeg materijalnog stanja i nisu bile u prilici da se školuju, prenosi sajt Ecofeminizam.com.
U Izveštaju o radu Dobrotvorne zadruge Srpkinja u Subotici od njenog osnivanja pa do 1938. godine se navodi da je Bajšanska Marija Vojnićka Tošinica poslala prilog od 50 forinti i da joj je iskazana zahvalnost.
U Izveštaju se navodi i da:
13. novembra 1918. godine čim je ušla Srpska vojska u Suboticu ova je Zadruga udružena sa Bunjevačkom Dobrotvornom Zadrugom Žena-uredila bolnicu za vojnike, snabdela je sa 200 kreveta i za sve njih: slamarice, ćebeta, perjane jastuke, veš za postelje i za vojnike; nabavljeno je za bolnicu posuđe i namirnice u velikoj količini. 8 meseci Zadruga je vodila brigu za hranu bolesnika i ranjenih vojnika sa sredstvima iz svoje kase i od prikupljenih priloga u građanstvu, navodi se u Izveštaju.
Na svečanom prijemu, kojima je predstavnicima srpske vojske priređen je prijem i tadašnja potpredsednica Zadruge Anastazija Manojlović predala je potpukovniku Anti Živuloviću veliki buket cveća, u ime Zadruge kao svoj prvi pozdrav Oslobodilačkoj vojsci, piše između ostalog u Izveštaju.
Zadruga je 1935. godine smestila u devojački dom Marije Vojnić Tošinice Milicu i Dragicu Ristić koje su izučavale zanat. Zadruga je pomagala i njihovo izdržavanje iz društvene blagajne i prilozima pretsednice i nekoliko upravnih članica sa 400 dinara mesečno.