Slovački je bio krajem 19. i tokom 20. veka jezik nastave u Osnovnoj školi „Bratstvo-jedinstvo” u pančevačkom naselju Vojlovica. Poslednje decenije prošlog veka promenio se status – đaci su počeli da se uče isključivo slovačkom kao fakultativnom predmetu. Od školske 2015/2016. godine je (za određenu grupu učenika) ukinuti predmet.
U školi koja radi 132 godine, mnogi učenici učili su se maternjem jeziku, jeziku svoje kulturne zajednice, ili vršnjačke grupe, s obzirom na to da su Slovaci činili trećinsko stanovništvo u Vojlovici, u kojoj živi približno 5.500 stanovnika. Predstavnici odbora i članovi Matice slovačke u Pančevu, u saradnji sa ostalim slovačkim lokalnim institucijama, zalažu se za jezičku kulturu i negovanje maternjeg jezika u srpskom govornom području. Uprkos tome, slovački je ostao izbrisan u planu nastave za učenike viših razreda na početku polugodišta prošle školske godine.
Iz Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja stiglo je prošlog septembra obaveštenje o ukidanju nastave slovačkog jezika, jer nije ispunjen uslov za sastavljanje odeljenja koji je predviđen Zakonom o obrazovanju nacionalnih zajednica – trebalo je da bude 15 učenika, zainteresovanih za slovački, da bi se sačinila grupa u višim razredima. Bez obzira na to da li je broj 15 potreban u svakom odeljenju, ili ukupno za više razrede, predstavnici Matice slovačke u Pančevu su reagovali jer je reč o manjinskom stanovništvu u gradu na koje se primenjuje član zakona, koji može da bude primenjen na primer u Kovačici, Bačkom Petrovcu i Staroj Pazovi – kulturnim centrima Slovaka u Banatu, Bačkoj i Sremu – i u ponekim selima sa brojnim pripadnicima slovačke nacionalnosti.
Radi podsticaja za osnovce da pohađaju časove slovačkog jezika, da bi se postigla brojnost, dr Marina Hrib, koja je doktorirala slovački jezik i književnost u Slovačkoj, predložila je prezentaciju u osnovnoj školi koja je podrškom slovačkih institucija u Pančevu i na odobrenje direktorke ove školske ustanove održana 2. februara. Bili su pozvani prvenstveno učenici viših razreda, a došli su i mlađi.
Na slici: dr Marina Hrib foto: D.Valek
Cilj predavanja je bio da se deca informišu i da se podstakne diskusija o značaju sticanja, negovanja i očuvanja znanja slovačkog kao maternjeg, odnosno jezika predaka. Usredsredila sam se na upoznavanje učenika sa mogućnostima i perspektivama izučavanja slovačkog jezika radi predstavljanja cilja nastave – očuvanje slovačkog identiteta i kontinuiteta nastave slovačkog u našoj etnički mešovitoj sredini. Susretu su prisustvovali i predstavnici lokalnih organizacija koji su svojim savetima i predlozima podržali događaj, izjavila je dr Hrib.
Borba za nasleđe
Matica slovačka priredila je 20. februara predavanje o značaju slovačkog jezika u Spomen-domu u Vojlovici, za roditelje i đake koji su počeli da slušaju nastavu slovačkog i za učenike koji bi mogli da se zainteresuju i pridruže. Predsednik Matice slovačke u Pančevu, Mihal Marko, kazao je da je da se neprekidno trudi da postigne rešenje za usklađivanje sa zakonom – posredstvom uporne motivacije školaraca i savetovanja sa drugim institucijama slovačke zajednice, radi podsećanja da problem nije prevaziđen.
Osvrnuli smo se na svu decu, čak i na decu iz obdaništa – buduće osnovce. Tako će ubuduće deca biti naviknuta da posle zabavišta, u kojem su imali vaspitačicu s kojom su mogli da se uče slovačkom jeziku, nastave da se uče u osnovnoj školi, bez premišljanja. U školi ima sedamnaest učenika od prvog do četvrtog razreda koji pohađaju časove, a nedovoljno ih je u razredima od petog do osmog. Biranje tog predmeta za njih nije moguće. Direktorka škole je pokazala razumevanje, Marina Hrib inicijativu, roditelji su saglasni da se deca uče slovačkom. Ipak, broj dece nije znatno porastao, a zakon ga čeka. Matica slovačka u Bačkom Petrovcu i Nacionalni savet slovačke nacionalne manjine u Novom Sadu, posebno odbor za obrazovanje, obavešteni su o svim našim zauzimanjima za nastavu i žele da pomognu. Deca često biraju i studije u Slovačkoj i važno je da tamo odu naučeni književnom jeziku, koji je neophodan za studiranje, te studentske želje i radne navike nisu dovoljne, rekao je predsednik Marko.
Marina Hrib je objasnila da je bitno da se o slovačkom govori i kao o maternjem, i jeziku vršnjaka, i jeziku kulture i bliske društvene zajednice, pa da o tome čuju mnogi koji mogu da prepoznaju prednosti znanja slovačkog, čime bi se čuvala međukulturna i unutarkulturna komuniciranja.
Ovim predavanjem na koje su pozvani svi kandidati, čiji su spisak napravili upravo đaci osnovne škole, želeli smo da motivišemo decu da pažljivo razmisle i preispitaju odluku o pohađanju časova slovačkog jezika. Saslušali smo predloge roditelja koji su doprineli zanimljivijem osmišljavanju konceptualnog okvira za nastavu. Generacijska razmena utisaka sigurno je pomogla osnovcima da marljivo opaze prednosti znanja slovačkog jezika, a nama da razvijemo strategiju rešavanja problema, izjavila je Marina Hrib.
Vojlovačke organizacije očekuju podršku Matice slovačke u Bačkom Petrovcu i Nacionalnog saveta slovačke nacionalne manjine u Novom Sadu kada je reč o projektima pomoću kojih bi se za izvođenje nastave obezbedila novčana sredstva, iako je Marina Hrib nekoliko puta naglašavala da je, kao osobu koja se bavi prvenstveno naučnim istraživanjem slovačkog jezika i pedagoškim radom sa studentima, ka ovome vodi isključivo dobra volja i želja da pomogne školi, u koju je i ona išla.
Direktorka Osnovne škole „Bratstvo-jedinstvo” Ksenija Carević predlagala je i održavanje ponovnih prezentacija, ne samo za slovačku, već za decu svih nacionalnosti, te da se o značaju maternjeg jezika priča na nivou cele škole.
Svedoci prednosti dvojezičnosti
Ivan Zafirović, član odbora Matice slovačke u Pančevu, izjavio je da nema zalaganja za obrazovanje nacionalnih manjina u sistemu koji podržava getoizaciju, u kom mogu samo u getu da sačuvaju svoj jezik, kulturu i identitet.
Na slovačko stanovništvo u Pančevu se kruto primenjuje član Zakona o obrazovanju nacionalnih manjina kojim je određeno petnaest đaka kao uslov za nastavu. Verujem da je skupo da se za nekolicinu učenika organizuje nastava, ali država tome služi – da to premosti, ili novčano, ili kao zakonodavac. Jezik utiče na razaranje kulture, što je započeto jenjavanjem želje za učenjem jeziku koji određuje svakodnevicu i primarnu zajednicu. Roditelji treba više da pobuđuju zanimanje deteta, jer jezik nije samo govor, nego i znanje, ispričao je Zafirović.
Dvanaestogodišnjak Aleksa Krstevski išao je na časove slovačkog jezika od prvog do trećeg razreda i ponovo želi da pohađa nastavu. Za njega je svejedno da li bi odlazio sa slovačkom decom na časove slovačkog kao maternjeg jezika, kao prethodnih godina, ili bi se i drugoj deci ponudila mogućnost da izaberu predmet „Slovački kao jezik društvene sredine”.
Najviše me je podstakla učiteljica razredne nastave Anka, koja je Slovakinja, i nekoliko drugova, koji su često pričali slovačkim jezikom. Sve mi je bilo nepoznato, pomalo čudno, ali zabavno. Iako sam bio mali, naučio sam se mnogim rečima. Voleo bih da se naučim tečnom slovačkom, te nisam za to da se na ovom predmetu savladava gradivo na srpskom jeziku. U mojoj porodici niko ne govori slovački i za mene je izazov da se naučim novom, drugačijem jeziku. Najpre me vodi želja da se istaknem, a ono što doprinosi da se osećam ponosan je činjenica da gradivo iz ovog predmeta moram da usvojim isključivo sopstvenim trudom, rekao je Aleksa.
Martin Marko, koji je septembra diplomirao na Visokoj školi elektrotehnike i računarstva strukovnih studija u Beogradu, obrazložio je značaj časova slovačkog.
Zahvaljujući tome što sam pohađao prva četiri rezreda na slovačkom, lakše sam se prilagodio nastavi od petog razreda. Bio sam odličan đak i student, ispitne obaveze sam završavao u roku. Đačkoj pedantnosti doprinelo je izučavanje slovačkog jer sam prevođenjem i upoređivanjem oblika reči sa srpskim, postao vredan i precizan. Time što sam se učio slovačkom jeziku i pričao sa članovima porodice i drugovima, gajio sam izvornu komunikaciju i zavičajni identitet, kazao je Martin.
Uveravanje za ispravljanje jezičke zapostavljenosti
Sastav stručnjaka za sociologiju, komunikologiju, kulturologiju i jezičku stilistiku uticao bi na decu i na roditeljska usmeravanja u vezi sa obrazovanjem – tako da budu stroži. Deca bi se zapitala koji su to ljudi došli da im pričaju priče iz života, a naučno dokazane, i zbog čega su im roditelji uporniji u nagovaranju da je slovački neizostavni predmet, jer je uslov dobre komunikacije u domu i sa društvom, zato što je jezik spajanje sa: običajima, prezimenom i poreklom, budućim akademskim obavezama i zvanjem, sa sigurnošću koje se ugrađuje u identitet deteta koju će, kad odraste, da oseća.
To bi bili profesori sa fakulteta društvenih nauka Beogradskog univerziteta. Jedno grupno predavanje – smena profesorskih glasova, združenost pogleda i gestikulacije, zbirna potvrda da je jezik važan za prenošenje svih kulturnih sadržaja koji su neophodni za kolektivni identitet, individualni identitet i za zasebni napredak – učinilo bi da deca zapitkuju o razlogu za dolazak predavača. Saznali bi onda da su profesori različitih predmeta, a da su svi govorili nešto slično, jer ih u njihovim naukama sjedinjuje jezik. Takve goste u Osnovnoj školi „Bratstvo jedinstvo” treba pozvati, jer ih ovo polugodište zove, posle dosadašnjih metoda i proba. Da zaključe pokušaje i da usmere decu, autoritativnom i prilagođenom pojavom i pamtljivom ukupnom izjavom. Predstavnici slovačkih insitucija u Vojvodini bi trebalo da budu neizostavni gosti u školi, koja je imala i cele učionice u kojima su se generacije učenika i nastavnika borile za očuvanje slovačkog jezika i na odmoru se otuda orile slovačke pesme.