Deluje tako jednostavno, a veliki broj ljudi to ipak ne ume.
Posebno je samozastupanje važno za osobe s invaliditetom i intelektualnim teškoćama, jer su uglavnom nevidljivi u društvu i jer često u njihovo ime govore neki drugi ljudi, bilo da su u pitanju roditelji ili predstavnici udruženja koja zastupaju njihove interese ili stručnjaci, a same korisnike o bilo čemu niko ništa i ne pita. Govoriti o osobama s intelektualnim teškoćama bez njihovog prisustva već znači kršiti njihova ljudska prava. Iz tih razloga u Srbiji se od pre nekoliko godina sve intenzivnije govori o samozastupanju, a osobe s intelektualnim teškoćama i ostale osobe s invaliditetom sve više osnažuju da budu aktivni u promociji svojih prava, ali i u uključivanju u širu društvenu zajednicu, pogotovo da daju mišljenja u vezi svega što se odnosi na njihov kvalitet života.
Udruženje "Na pola puta" iz Pančeva ove godine je sprovelo projekat "Samozastupanje - Hajde da probamo to", koji je finansijski podržalo Ministarstvo omladine i sporta, i povodom njegovog završetka organizovalo je dve tribine pod istim nazivom, u Gradskoj upravi Pančevo 29. i 30. maja.
Prva tribina bila je namenjena srednjoškolcima i osobama sa intelektualnim teškoćama. Na njoj su govorili učesnici na projektu i osobe sa intelektualnim teškoćama, objašnjavajući šta je samozastupanje i zašto je ono važno. Kroz program je prošlo oko 15 mladih s intelektualnim teškoćama i isto toliko učenika tri srednje pančevačke škole. Bila je to prilika da porazgovaramo sa nekima od njih i čujemo njihovo mišljenje o raznim temama.
Aćim Ristovski, Nevena Andrić i Anđelka Sajevac, samozastupnici, u početku bojažljivo a zatim sve samouverenije su podelili svoja iskustva sa nama i ispričali šta je za njih samozastupanje i koliko im je pomoglo sve što su na radionicama naučili, jer nijedno od njih troje pre dolaska u Udruženje nije znalo ni šta je samozastupanje ni koja prava u društvu imaju.
Aćim Ristovski se prvi put sa samozastupanjem susreo pre skoro četiri godine i od tada je aktivno uključen u Grupu za samozastupanje u Udruženju “Na pola puta”.
Meni jako puno znači to što sam naučio za ovih nekoliko godina. Meni je pomoglo kad sam tražio posao. Ranije nisam znao da imam pravo na posao. Išao sam na razgovore za posao do sada, a radim u Udruženju “Na pola puta” četiri godine. Do sada sam imao prilike da zastupam svoje mišljenje na nekoliko tribina i u emisijama na radiju i televiziji, a učestovao sam i u pozorišnim predstavama. Puno mi znači to što mogu sam nešto za sebe da kažem umesto mojih roditelja. Na primer, kad sam išao da pričam za posao ranije sam išao s mamom, a posle sam nekoliko puta išao sam, ispričao je Aćim.
Nevena Andrić je od pre dve godine članica Udruženja Na pola puta i tamo se prvi put susrela sa pojmom “samozastupanje”. Na tribini je objasnila da zastupati sebe znači govoriti u svoje ime.
To znači slobodno reći šta misliš i tražiti svoja prava, udruživati se da bismo se zajedno borili za svoja prava. To znači zastupati svoje mišljenje pred roditeljima, drugarima, celom porodicom, da mogu sama da idem u pozorište, u prodavnicu. Na sastancima naše Grupe za samozastupanje mi razgovaramo o našim pravima, a imali smo i nekoliko razgovora za posao. Učestvovali smo i na Sajmu zapošljavanja gde smo nosili svoje prijave za posao. Ja sam imala razgovore za posao kada sam preko Biroa išla da se prijavim na javne radove. Na jednom od tih razgovora sam dobila posao ovde u Udruženju “Na pola puta” da pomažem u kućnim zajednicama i deci s invaliditetom. Isto tako govorili smo na televiziji kada smo najavljivali naše pozorišne predstave, ispričala je ona.
Anđelka Sajevac je u Udruženju od pre godinu dana i kaže da je naučila da sama govori u svoje ime.
Još uvek nisam imala razgovore za posao, ali sam puno naučila. Dopalo mi se što smo u Udruženju mogli da upoznamo druge mlade ljude. Svi zajedno smo učili o bezbednosti na internetu, šta smemo da radimo šta ne smemo. Učili smo o našim pravima i da su osobe s intelektualnim teškoćama isto što i drugi ljudi, da ne treba da se pravi razlika jer svi imamo ista prava u društvu, na učenje, na zdravstvenu zaštitu. Imamo svi pravo da idemo i u bioskop i u pozorište, i drugi bi ljudi trebalo da nas prihvate, da nas ne izbegavaju, ispričala je Anđelka.
U realizaciji projekta učestvovali su: mlade osobe sa intelektualnim teškoćama – članovi Udruženja “Na pola puta” i učenici tri pančevačke srednje škole: Tehničke škole “23. maj”, Mašinske škole i Ekonomske škole “Paja Marganović”.
Aktivnosti na projektu predstavili su upravo mladi s intelektualnim teškoćama, Nemanja Jović i Strahinja Šiškov, demonstrirajući ujedno nove veštine koje su usvojili na radionicama za samozastupanje sprovedenim u okviru ovog projekta.
Nemanja Jović je rekao da su na radionicama naučili da treba da se bore za svoja prava, da samostalno ili u grupi donose odluke, da iskažu svoje mišljenje a da nikog ne uvrede, kao i da su odgovorni kako za sebe tako i za zajednicu u kojoj žive.
Učestvovali smo na fokus grupi koju je organizovala Gradska uprava Pančevo sa svojim predlozima kako da se olakša život nas osoba s intelektualnim teškoćama, ali i drugih invalidnih lica, svakodnevno smo se samozastupali pred drugim ljudima i organizacijama, učestvovali na završnoj konferenciji u Zagrebu. Sve to bile su aktivnosti naše Grupe za samozastupanje, objasnio je Nemanja Jović.
Strahinja Šišković je kazao da je njemu bilo zanimljivo da rade zajedno sa mladima iz srednjih škola jer su se bolje upoznali i videli su da i pored nekih razlika imaju puno toga zajedničkog.
Kroz ove radionice i zajednički rad ostvarili smo sopstveni i društveni napredak. Pomagao sam svojim vršnjacima, družili smo se, upoznali. Kako bismo ostvarili svoja prava, osobe s teškoćama moraju i same da zahtevaju od države da im to omogući. Na ovim radionicama naučili smo kako da iznesemo svoje mišljenje kada se odlučuje o našim pravima, kazao je on.
Aleksandra Janić, pedagog rekla je da su mladi jako lepo sarađivali tokom ovog projekta, a da je veoma važno što su i srednjoškolci rado pristali da nauče nešto novo i da upoznaju svoje vršnjake s intelektualnim teškoćama.
Njih koji su pristali da volontiraju pitali smo na početku projekta kakva su im očekivanja od druženja s osobama s intelektualnim teškoćama i priznajemo da su nas neka od očekivanja prijatno iznenadila. Prvenstveno su želeli da upoznaju nove ljude, takođe su želeli da nauče timski da rade i da vide po čemu se to oni razlikuju od drugih mladih ljudi, šta ih to izdvaja, i želeli su da pomognu osobama s intelektualnim teškoćama. Kad smo počeli da radimo srednjoškolci su shvatili da njihovim vršnjacima toliko velika pomoć i nije neophodna, da znaju šta žele i da znaju lepo da komuniciraju i da je taj jedan kontakt koji su ostvarili veoma značajna stvar a sa čime na početku druženja i nisu mnogo računali, ispričala je Janić.
Marina Kurilj, koordinatorka projekta kaže da je cilj bio informisanje i osnaživanje mladih osoba sa intelektualnim teškoćama i mladih srednjoškolaca o njihovim pravima, kao i osnaživanje mladih za rešavanje problema i sprečavanje diskriminacije.
Tokom rada u Udruženju shvatili smo da pored toga što se samozastupamo, da je potrebno da se dodatno otvorimo ka lokalnoj zajednici, da uključimo i druge mlade koji vrlo često nemaju priliku ili nemaju adekvatne mehanizme da zastupaju svoja prava, da ih praktikuju i da svoje potrebe i želje iskažu na adekvatan način. Procenili smo da je konkurs koji je Ministarstvo omladine i sporta raspisalo upravo bila mogućnost da ove dve grupe mladih ljudi objedinimo i da jedni drugima budu podrška, da naši iskusniji samozastupnici budu podrška srednjoškolcima a da srednjoškolci sa svojim iskustvima budu podrška našim osobama s intelektualnim teškoćama. Na taj način smo povezali dve grupe za koje smo procenili da je važno da se osnažuju iz ove oblasti, a rezultati su pokazali da je to bila dobra procena, objasnila je Marina Kurilj.
Plan je da se od septembra nastavi sa ovakvim načinom rada, da probaju da uključe još neke škole i neke druge učenike, jer očekuju da će ova grupa srednjoškolaca stasati u mlade aktiviste, volontere koji bi i u njihovom Udruženju u daljim aktivnostima dali lični doprinos.
Druga tribina bila je organizovana za predstavnike lokalne samouprave, javnih preduzeća i drugih institucija.
U razgovorima s predstavnicima lokalne samouprave očekujemo da napravimo neke pomake u smislu da se osobe s invaliditetom, više i u onoj meri, u kojoj mogu, uključe u procese donošenja odluka i strateških dokumenata koje se tiču direktno njih. Važna je participativnost osoba s invaliditetom na svim nivoima, da ne budu stručnjaci, porodica, predstavnici lokalnih samouprava i drugih donosilaca odluka isključivo ti koji procenjuju šta je u najboljem interesu za osobu s invaliditetom ili s intelektualnim teškoćama. Bitno je da se invalidna lica i osobe s intelektualnim teškoćama što više uključuju i da se njihov glas čuje, odnosno da kada se radi o njima, da se oni pitaju, da ne govore uvek drugi u njihovo ime, zaključila je Kurilj.
Često se osobama s intelektualnim teškoćama ne dopušta da donose bilo kakve odluke. Dostignuće njihove inkluzije u društvo znači i to da se one nauče da odlučuju, kao i da se i društvo obaveže da im to dopusti, zaključci su ovih tribina.
Tribini su prisustvovali predstavnici drugih Udruženja koja okupljaju mlade s intelektualnim teškoćama, njihovi roditelji, kao i predstavnici škole “Mara Mandić” u Pančevu.
Profesorka srpskog jezika i književnosti Katarina Martinović na tribinu je došla u pratnji nekoliko učenika iz Škole za osnovno i srednje obrazovanje “Mara Mandić” iz Pančeva. Škola se bavi obrazovanjem i vaspitanjem dece sa smetnjama u razvoju. Profesorka Martinović kaže da se u ovoj školi trude da svojim đacima tokom čitavog školovanja osnaže samopouzdanje i da ih osposobe za samostalan život.
To se radi još od osnovne škole, a nastavlja se u srednjoj školi. Pored obrazovnog dela naša škola ima tu važnu vaspitnu ulogu, da ih osnaži i ulije im dovoljno samopouzdanja i socijalnih i drugih veština koje će im biti neophodne u traženju posla i u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Imamo dosta razvijene vannastavne aktivnosti koje podrazumevaju razne sekcije, pisanje projekata, različite radionice. Recimo ove godine smo imali malu letnju školu koja je podrazumevala niz aktivnosti baziranih na jačanju njihovog timskog duha, komunikacijskih veština, samopouzdanja, povezivanja s decom iz drugih škola. Tu su i mnogobrojne sportske aktivnosti gde se oni takođe povezuju s drugom decom. Nadamo se da će kroz širok spektar naših aktivnosti naša deca moći jednog dana da budu konkurentna na tržištu rada, da će steći dovoljno znanja ali i dovoljno svog ličnog integriteta i samopoštovanja i da će moći da se zaposle, da samostalno zarađuju, samostalno žive. U tom slučaju naša misija kao vaspitno-obrazovne ustanove će biti u potpunosti ostvarena, kazala je Martinović.
Sa ove dve tribine završen je ovogodišnji projekat Udruženja “Na pola puta” “Samozastupanje – hajde da probamo to”, finansiranog od strane Ministarstva omladine i sporta Republike Srbije.
Ovakve tribine organizuju se radi razmene znanja i iskustava i diskusije o mogućnostima i značaju samozastupanja osoba s intelektualnim teškoćama i uopšte osoba sa invaliditetom, pogotovo u smislu njihovog većeg uključivanja u društvo.