Danas, od ranih prepodnevnih sati konjanici kaskaju po seoskim ulicama, pevajući i donoseći božićne pozdrave, a oni koji hoće da ih ugoste širom otvaraju kapije svojih domova, ne bi li jahači ušli u njihova dvorišta i doneli vesele praznične pozdrave.
Tako je i ove godine grupa od desetak mladića jezdila dolovačkim ulicama. Ni niska temperatura od -18 stepeni nije ih omela u tome da ispoštuju običaj njihovih predaka. Najpre su se skupili u centru sela odakle su krenuli ka porti Velike crkve gde ih je sveštenik Bojan Gavrilović blagosiljao, a zatim je usledilo veselo kaskanje po selu do kasnih popodnevnih sati.
Običaj datira koliko daleko idu i izvori i predanja o samom mestu. Stariji pamte masovnije skupove. Kažu da se u drugoj polovini prošlog veka jahalo i na prvi i na drugi dan Božića. Tada je gotova svaka druga kuća imala konje. Jahalo se po grupama. Bilo je čak i utrkivanja pa i incidenata poput padova sa konja.
Onda je revolucija u poljoprivrednoj mehanizaciji u dolovačka dvorišta donela mašine sa mnogo konja, koje su potisnule plemenite ljubimce iz štala. Samim tim i običaj je malo izgubio na masovnosti.
A onda je grupa mladih entuzijasta iz konjičkog kluba „Dolovac” početkom ovog veka ozbiljnije počela da se bavi konjarstvom. Pored manifestacije „Dolovačka fijakerijada” i kasačkih trka, obnovili su i ovaj stari običaj. Kad vremenski uslovi to dozvole bude i po dvadesetak božićnih jahača.
Često im se u veselom obilasku sela pridruže i muzičari, pre svega harmonikaši, pa pesme budu još lepše. A najlepše je to što jedan lep stari običaj i dalje živi i što ga neguju mladi ljudi, čuvajući tako tradiciju svojih predaka.