Najveći deo njih isti je kao i kod drugih hrišćanskih naroda rimokatoličke veroispovesti, sa glavnim svečanostima vezanim za velike crkvene praznike – Božić i Uskrs, a zatim za krštenje, krizmanje, upokojenje, proslavljanje određenih svetaca i crkvenih praznika...
Za mnoge, ipak, jedan od najveselijih običaja vezan je za „faršangjitu“ (poklade) proslavljanje dolaska proleća i Hristovog rođenja. To je jedinstven događaj, sličan maškarama, kada se muškarci oblače u žensku odeću ili u razne druge kostime koje uglavnom sami prave, a žene, takođe, pokušavajući da sakriju svoj identitet, pokušavaju da se maskiraju uzimajući obličje mnogih likova iz bajki, priča, ili kako ko već može ili ume.
Vesele grupe idu seoskim ulicama, zastaju kod pojedinih kuća, pevaju šaljive pesme, kod nekoga ulaze i u kuću na kratko posluženje i predah, a zatim vesela držina odlazi dalje, zadirkujući i šaleći se sa poznanicima i susedima.
Za poklade, odnosno, “faršangjitu”, momci se maskiraju i organizovano odlaze kod devojaka, tražeći porez za to što ih “čuvaju”. Pili su vino, jeli kifle i štrudle. Kako je zabeleženo u “Zborniku ivanovačkih Bugara Palćena”, momci su na poklon dobijali slaninu, kobasice i jaja. Pratio ih je harmonikaš. Uveče bi se okupili sa devojkama, spremali večeru i bal. Ovaj običaj se donekle sačuvao, jer deca danas priređuju maškare.
Augustin Kalapiš i Magdalena Vasilčin Doža u “Zborniku ivanovačkih Bugara Palćena” zabeležili su i neke od običaja vezanih za Uskrs.
Za Veliki petak žene su pekle kokice, a muškarci su igrali jednu vrstu kriketa – “popike” i pili rakiju. Tada je bilo mnogo rakije, jer je u celom selu bilo dudova. Od dudinja se pekla rakija. Ali su mnogi koristili i lišće od dudinja, jer su, da bi došli do novca, gajili svilene bube. Debele grane dudova su služile da se na njih vežu ljuljaške. Momci su debelim konopima ili lancima vezivali ljuljaške i na njima ljuljali devojke. Dan pred Uskrs (na Veliku subotu) momci su išli kod devojaka i polivali ih mirišljavom vodom, da bi što pre porasle, piše u Zborniku.
Mladi Palćeni imali su ranije još neke igre, kako bi se bolje upoznali. Najviše su nedeljom voleli da idu na igranke. A na igrankama, majke su sedele na dugačkim klupama postavljenim sa strane, u Sali i posmatrali ko sa kim igra. Najviše su pratile s kim igra njihova ćerka i koga će da izabere kada devojke budu birale.
Voleli su momci i devojke da igraju “robuzni” (“šapca-lapca”). Mladi koji su želeli da se uzmu morali su da dobiju saglasnost roditelja. Pre svadbe je obavezno bila prosidba.
Maramica u džepu mladića bila je znak da ima verenicu i da će se uskoro oženiti, a isto tako je svilena, ukrasna traka na suknji devojke govorila da je verena i „zauzeta".
Svadbe su pravljene u kafanama, a svaka nacija, pa i Palćeni, imala je po nekoliko svojih kafana u Ivanovu. Na svadbama su se igrali valceri, tango, palćenska igra i čardaš.
Mnogi od ovih običaja danas se samo prepričavaju među starijim Palćenima, ali poneki od njih i dalje žive, poput maškara za poklade.