Sportski aktivisti i aktivistkinje pešačiće u ponedeljak, 7. decembra, u znak protesta povodom najave rehabilitacije Milana Nedića premijera kvislinške vlade Srbije za vreme II svetskog rata.
Srđan Papić Đurić, iz Panonske aktivističke organizacije PAOR iz Zrenjanina, kaže da će u isto vreme pešačiti u pomen žrtvama nacizma, u pomen stradalih i ubijenih u sabirnim i koncentracionim logorima na ovim prostorima.
Najviše stradalih i ubijenih su bili jevreji/ke, romi/kinje, ali i antifašisti/kinje sa prostora Vojvodine, Srbije i bivše Jugoslavije.
Na kraju pešačimo za značaj borbe protiv fašizma na ovim prostorima, koja se pokušava relativizovati i umanjiti pogubnim rehabilitacijama i revizijom istorije. Smatramo da je važno da mladi znaju šta se zapravo događalo tokom Drugog svetskog rata na ovim prostorima i da treba da znaju pravu ulogu kvilsinga i fašiste Milana Nedića, odgovornog za najgore zločine. Rehablitacijom kvislinga, planirano i organizovano, se prekraja istorija, a zločinci postaju žrtve. Ovim se šalje i direktna poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti o “institucionalnoj borbi protiv fašizma", koje nema i koja se ovakvim sudskim postupcima pretvara u otvorenu kolaboraciju sa fašizmom u njegovim starim i novim oblicima, objasnio je Srđan Papić Đurić.
Pešačenje će početi u 7 sati ujutru u Pančevu ispred logora “Svilara”, Miloša Obrenovića 4, gde će aktivisti i aktivistkinje iz Zrenjanina i Pančeva simbolično obeležiti mesto stradanja. Nakon toga sportski aktivisti i aktivistkinje će pešačiti do “Starog Sajmišta” u Beogradu, gde će se simbolično obeležiti i to mesto stradanja. Akcija će se završiti ispred zgrade Višeg suda u 11.30 sati, gde bi trebalo da počne sudski proces za rehabilitaciju.
Papić Đurić iz PAOR-a kaže da se ovim i sličnim rehabilitacijama i revizijom istorije, u državi Srbiji, ne urušava samo antifašizam kao ljudska tekovina, već se institucionalno i strateški prekraja istorija. Tome direktno i indirektno doprinose svi/sve predstavnici/e nadležnih institucija i države.
Orvel je u svom delu 1984. napisao: "Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost; ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost."
Logor "Svilara" je mesto prvog nacističkog sabirnog logora u Banatu, kroz koji je za nekoliko meseci od juna 1941. godine, prošlo više od 6 hiljada ljudi, koji su zatvarani, mučeni, a posle odvođeni na streljanje u selo Jabuka, na stratište-strelište Bagljaš u Zrenjaninu, u logor Topovske šupe u Beogradu, u koncentracioni logor Staro sajmište, ili na streljanje u Jajince Beograd...
Najveći broj stradalih i ubijenih bili/e su jevreji/ke, romi/kinje i antifašisti/kinje.
9. IX 1941. Milan Nedić i Dimitrije Ljotić u razgovoru sa poverenikom nemačke Službe bezbednosti Rudolfom Trojem: “Ja znam samo jedno rešenje za jevrejsko pitanje: napolje sa njima. Sve dotle, dok je ijedan Jevrejin u zemlji, ili dok može da govori sa Srbima, ili dok ga Srbi mogu žaliti, sve dotle nema mira u zemlji.”
Srbijanski kolaboracionisti su učestvovali u brojnim aktivnostima koje su dovele do ubijanja jevrejskog stanovištva.To podrazumeva oduzimanje imovine, pravljenje spiskova, sprovođenje anti-jevrejskih mera koje su počele onog trenutka kada su Nemci ušli u Srbiju. Nedićeva administracija je nadgledala prisilne radove i obezbeđivala koncentracioni logor na Banjici.
PAOR podseća u svom saopštenju da su Milan Nedić i njegova "Vlada narodnog spasa" pohvaljeni od strane nemačkog komandanta Turnet Lohora koji je u Berlin 1942. javio da je "Srbija jedina zemlja u kojoj je pitanje Jevreja i Cigana rešeno".
Do kraja II sv.rata u Srbiji je ubijeno oko 90 odsto jevrejskog stanovništva. Pored toga, u koncetracionim logorima je ubijeno oko 80,000 Srba, a u celoj zemlji je ubijeno ukupno 300,000 ljudi, zaključuje se u saopštenju PAOR-a.
Pešačku akciju PAOR organizuje uz podršku i saradnju sa Ženskom mirovnom grupom - Pančevo.